obvezno pravo

См. также в других словарях:

• obligácījskī — obligácījsk|ī prid. koji se odnosi na obligacije ∆ {{001f}}∼o (obvezno) pravo pravn. dio građanskog prava; bavi se obligacijskim (obveznim) odnosima …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• obvezan — ȍbvezan prid. <odr. znī> DEFINICIJA 1. koji se mora učiniti, ispuniti [obvezan ispit]; obavezan, obvezatan 2. koji se odnosi na obvezu [obvezno pravo] ETIMOLOGIJA vidi obvezati …   Hrvatski jezični portal

• obligacijski — obligácījskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na obligacije; obligacioni SINTAGMA obligacijsko (obvezno) pravo pravn. dio građanskog prava; bavi se obligacijskim (obveznim) odnosima ETIMOLOGIJA vidi obligacija …   Hrvatski jezični portal

• uzakóniti — im dov. (ọ̄ ọ̑) 1. določiti, utemeljiti z zakonom: uzakoniti kako načelo, pravico; uzakoniti šolsko obveznost / uzakoniti z ustavo // z zakonom priznati ali dovoliti: uzakoniti dejansko stanje / uzakoniti novo oblast; uzakoniti vlado 2.… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika